Žene u arhitekturi

Danas je praznik žena i danas sam imala priliku da podržim osmomartovski marš pod sloganom #SlobodaRađanju, mirnom šetnjom od Narodnog pozorišta Republike Srpske do Trga Krajine. Utisci su razni u svakom slučaju pozitivni. Iskreno, presretna sam da se tema reproduktivnih prava i zdravlja žena počela razvijati u nekom pozitivnom pravcu. Ova priča je krenula okupljanjem par hrabrih žena sa velikom željom za promjene, koje su došle na ideju za formiranjem neformalne grupe građana pod nazivom DRIP.

Kako sam u posljednje vrijeme u ovoj priči i imam priliku da budem dio ove grupe, sve više me šokiraju saznanja o kojima sam negdje u podsvijesti razmišljala, ali nikad se nisam zapravo zapitala koja su moja prava i šta ja to zaslužujem!

Sve ovo me je onda povuklo na drugu stranu, iako bih o 8. martu mogla da pišem i na drugačiji način, ali me je ponukalo moje buduće zanimanje, i pitanje ZAŠTO JA NE ZNAM NI ZA JEDNU BOSANSKO-HERCEGOVAČKU POZNATU ARHITEKTICU?

O diskriminaciji žena u opštem smislu neću da pišem jer ima raznih sajtova i blogova koji o tome govore, ja bih se osvrnula na diskriminaciju žena u arhitekturi, geodeziji i građevinarstvu u Bosni i Hercegovini.

Koliko nas upiše fakultet, i isti završi znam i sama, između ostalog otprilike je izjednačen broj momaka i djevojaka koji upišu arhitekturu i geodeziju, dok građevinu upisuje više muška populacija.

Da google ne pokazuje neke relevantne ishode na moje pojmove, uvjerila sam se više puta, ali kada sam ukucala “bosanskohercegovačke arhitektice” prvo sam bila iznenađena prvobitnim ponudama, a kada sam na kraju otkucala do kraja pojam, došla sam do dva imena.

 

Pored svojih profesorica i asistentica na fakultetu ja ne znam ni jednu drugu bosanskohercegovačku arhitekticu, a kamoli poznatu i to je poražavajuće.

Iako sam upoznata sa nekoliko radova mojih profesorica i asistentica, kako konkursnih nagrađenih radova a nekih čak i izvedenih, mislim da se o tome malo priča, i mislim da smo svi upali u kolotečinu zvanu tradicionalizam ili još bolje patrijarhat, gdje ženi nije mjesto uz matematičko-statičko-mehaničko-fizičke proračune i konstrukcije građevina a ne daj Bože na građevini gdje bude neozbiljno shvaćena.

Iako se u posljednje vrijeme sve više posvećuje pažnja i usmjerava na arhitektice, više se dešava u regionu.

I bez obzira na to što je arhitektura MAJKA svih umjetnosti, kako ju je divno nazvao Frenk Lojd Rajt (Frank Lloyd Wright), pitam se do kad će arhitektice biti diskriminovane i neozbiljno shvaćene?

(uopšte ne znam od kud mi je palo na pamet da će mi gradilišna kaciga dobro stajati) !!!

I za kraj, želim da se vratim na početak i još jednom spomenem DRIP (djeca, roditelji i porodilje) – neformalnu grupu zainteresovanih građana, i pozovem sve zainteresovane da nam se priključe, jer svaka pomoć je dobrodošla i što nas je više brže ćemo doći do pozitivnih rezultata i biće nam svima ljepše.

I P.S. Bilo bi lijepo ako bi neko zaista počeo da piše o bosanskohercegovačkim arhitekticama jer google neće sam odraditi taj posao 🙂 ili ću ja.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s