Pleme Apaš(č)i i Banja Luka

      Kada sam vidjela event na facebook-u o radionici na kojoj će nam se predstaviti pripadnici indijanskog plemena Apaše, kroz glavu su mi proletili svi oni vestern filmovi, koje ne volim. Volim prirodu, volim Pohahontas ali ne i vestern filmove. A onda sam se sjetila jedne anegdote, naime, kada je moja tetka bila mojih godina prvi put je ispred Boske vidjela crnca, i morala mu je prići da mu opipa kosu 🙂 a kako su geni čudo, nije čudno da sam i ja poželjela upoznati prave Indijance (iliti praave Amerikance). Radoznalost.

DSCN0135

 

Kad sam bila mala, kroz prozor moje sobe gledala sam na brda i šumu, i dugo sam živjela u uvjerenju da su tu nastanjeni Indijanci i da tu živi Pohahontas.

   Biblioteka Američki kutak je organizovala radionicu na kojoj su pripadnici Apaše plemena predstavljali svoju kulturu i običaje.

 

Oni su par iz Arizone, Dorin i Ken Dankan. Oni žive sa prirodom i vraćaju se njoj. Oni teže očuvanju svoje tradicije. Putuju da bi predstavljali svoje običaje.

     Kada su se pojavili na vratima, u jednom momentu sam pomislila da su neki učesnici, a onda sam bolje pogledala. Smješno mi je bilo, kako smo skloni zamišljanju nekih događaja i stvari, a onda se iznenadimo 🙂

     I bez nošnje, pera i čega već što sam zamislila, predstavili su se i počeli sa radionicom. Totalno su cool 🙂

Poenta je da iskoristimo prirodu na najbolji način, svakako i da je poštujemo. Oni su od kukurozovine i vunice pokazali kako prave igračke za djecu. A ako ičeg imamo to je kukurozovina i vunica 🙂

Kada se sjetim priča, moja baka, pa i tata su imali igračke od slame i krpa. Krpene igračke. Isto vam dođe. Poenta je napraviti sam, jer se više voli.

Modernizacijom smo postali ljeni, nekreativni.
DSCN0133

 

 

 

A kako nisu došli ,čak iz Arizone, da bi nam samo pokazali kako se prave igračke, održan je i njihov tradicionalni ples, tj. nastup plesne grupe “Žuta ptica”.

Njihovi sinovi su kao članovi udruženja “The Yellow Bird” bili u spotu pjesme “Big Hoops” Nelly Furtado, i nastupali putujući sa njom na turneji.

Oni su ostavili bez daha. Kako plesom tako i nošnjom.

 

 

“Kada naiđem na zmiju ja joj kažem ti idi svojim putem, ja ću ići svojim, ja poštujem tvoj put, ja te neću povrijediti, molim te pusti me da ja idem svojim” rekao je Ken. Kako poštujemo prirodu, tako treba da poštujemo i svako živo biće.

Kroz muziku i ples se obraćaju prirodi, poštuju je i pozivaju da bude dobra prema njima.

 

 

 

Oni nas pozivaju da budemo tradicionalni, da poštujemo i cijenimo svoju kulturu, da se podsjećamo na naše običaje, ali to nikako ne znači da ne moramo biti u korak sa tehnologijom 😉

 

Iako je neke muzika prepala i uplakala, dosta njih je uživalo i “đuskalo” uz indijanske bitove 🙂

 

A neki su imali i priliku iz prve ruke da nauče par osnovnih koraka Hoop plesa 🙂DSCN0247

 

 

Advertisements

2 Comments Add yours

  1. Aleksandra kaže:

    Predivno. Obozavam sve vezano za stara plemena. Od njih puno toga mozemo nauciti, i ponekad pomislim kako su u nekim stvarima cak i korak ispred nas “civilizovanih”.

    Volim

    1. mamawalle kaže:

      Slazem se, sve više težimo nekom “savršenstvu” , modernizaciji a zaboravljamo na jednostavne stvari, koje i jesu u suštini najljepše.

      Volim

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s