Rastanak

 

162H

Nedelja i jeste, kod mene dan za porodicu, za okupljanje, druženje, prejedanje, ali jesenja nedelja, još kišna i tmurna, i jedan rastanak.

 

Ništa strašno, ovo je pozitivan rastanak, moja sestra od strica ide u Beograd, ide da studira. Da studira fakultet koji ovdje u Banja Luci nema. Ovo pišem sebi kao podsjetnik za jedno 13, 14 godina, ako još bude postojao blog, da uzmem i pročitam.

Vjerujem da mnogi od vas koji budu čitali ovo, sa balkanskih prostora, će me razumjeti. Mi smo jako vezani za porodicu i familiju, ne bih da generalizujem, ali mi se tako nekako čini. –Vodim se onim, ako misliš da se to samo tebi dešava, sjeti se da se to isto dešava bar još petoro ljudi.

I sad naravno, svaki rastanak povlači određene emocije, a neko ih pokazuje, neko ne, ali da utiče na nas, utiče. A šta se dešava samnom?

Dešava se to da mi knedla stoji u grlu već nekoliko dana, i ne samo meni već i baki, i njenim roditeljima, mojoj sestri, sve je to super, i mi se radujemo i bolje da ide, tamo je bolji fakultet, ali kako će sama u velikom gradu, šta će da jede, kako će se snaći….i poznata pitanja, već se vrte danima.

161H

 

Svaki rastanak je stresan, kako za porodicu tako i za dijete. I ne znam da li je “normalno” da se brinemo, ali nam je to u krvi.

Kroz ovo sve i ja se pitam, pomenila sam za 13, 14 godina, ih gdje je to sad i sama se pitam, ali i to će brzo proletjeti. Vrijeme brzo prolazi. I tada bi i moja djeca trebala završiti srednju školu (bar starije dijete), i ako bude htjelo, ići na fakultet. Kako god prevrćem po glavi pozitivne i negativne stvari, sve su pozitivne. Pa čemu onda tuga, suze?

Odgovor je strah, strah od nepoznatog. Strah od nas samih. Da li smo dobro odradili najvažniji posao na svijetu. Mene i mog muža, to tek čeka, razmišljamo, kako ih odgojiti da budu samostalni, da vjeruju sebi i da poštuju sebe. To im je jedina lekcija koju moraju naučiti, i koju im mi (roditelji) moramo prenijeti.

Mislim da je ključna riječ POVJERENJE. Djetetu treba vjerovati, i teba ga podsticati i podržati.

Pozitivne stvari odlaska iz roditeljskog gnijezda:

  • djeca se osamostale
  • nauče da raspoređuju financije
  • neki nauče i da kuvaju
  • više vrijednuju stvari
  • nauče da se izbore za sebe
  • sami raspoređuju vrijeme, i više ga cijene
  • upoznaju više ljudi
  • sklapaju razna prijateljstva
  • nabrojite dalje…

Negativne stvari:

  • možda (ne)mogućnost čestog viđanja

Kaćo moja neka je tebi sretan početak semestra, i nemoj prije mene da završiš fakultet 😛

Advertisements

2 Comments Add yours

  1. Aleksandra kaže:

    Secam se kako je mojima bilo kad sam se odselila od kuce, u drugi deo grada. A 30 sam imala 🙂 Napustanej gnezda je svojevrstan stres za roditelje, a pomaze upravo orijantacija na dobiti koje si navela.

    Volim

    1. mamawalle kaže:

      Ma naravno, nisu bitne godine kada je u pitanju rastanak, on je težak uvijek, i samo sebične osobe namjerno zadržavaju voljene kraj sebe i misle da im je tu najbolje.

      Volim

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s