Smještaj kod prgave ptice i drug magarac – Trebinje

 

 

fontana

Prošlo je skoro više od dva mjeseca od kako sam bila u Trebinju, no oduševljenje tim gradom ne jenjava. Kako sam već najavila u postu Vikend aktivizma u Trebinju ovo će biti više turistički osvrt i lični doživljaj.

Već dosta postova ima napisanih o Trebinju, i o ovom gradu možete pročitati sve najljepše, tako i ja imam potrebu da napišem nešto, sebi u amanet 🙂

Za mene je ovo jedan jako inspirativan grad, u kojem su se rodile i živjele neke ozbiljne face, Jovan Dučić, Srđan Aleksić, Nataša Ninković, Dejan Bodiroga, Nebojša Glogovac za koje ja znam, a ima ih još mnogo kako kaže i sama Wikipedija 🙂

Ovo je prvi put da sam boravila u Trebinju više od jednog dana. Iako sam došla kao učesnik Vikenda aktivizma, imala sam nešto vremena i za obilazak i razgledavanje. Ne previše, ali dovoljno da me opet očekuje 🙂

Ali kako napisah, vjerovala sam da se neću razočarati, i bila sam u pravu. Poslije više od osmočasovnog putovanja iz Banja Luke do Trebinja, u autobusu, bez klime, na 50 stepeni, dočekuju me poznata lica, i odlazimo u hostel. Moram napomenuti da je putovanje sa navedenim uslovima, ipak proteklo zanimljivo, naravno kad putuješ sa sestrom onda je sve lakše i slađe. 💛

Hostel Polako u samom srcu Trebinja. Oduševljena po dolasku, sve je teklo kao da sam došla kući, samo nekoj drugoj. Ne mogu da poredim, jer nisam nikad odsjedala u nekom drugom hostelu da bih mogla to uraditi, ali atmosfera koja me je dočekala, oborila me je s nogu. Spontanost, nasmijana lica, piva i jedna simpatična mlada djevojka koja bilježi naša imena, za koju nisam ni mogla pretpostaviti da je vlasnica hostela, mislila sam da je dio ekipe ili organizator VA u Trebinju 😀 To je ta borba sa predrasudima, nekad nametnutim ali nimalo dalekim od realnosti da u našoj državi sve što se otvara, i što neko posjeduje pretpostavljamo i na kraju se ispostavi da je otvorio neko “bitan, na funkciji”.

Elem, ona jeste bitna, ona je Lauren, djevojka iz Teksasa, a i on je bitan, on je Bartek momak iz Poljske, oni su vlasnici hostela “Polako”. Oni su mladi par koji se upoznao na putovanju, i njihova priča me oduševila kao i sam hostel, zato dio ovog posta posvećujem njima.dscn2275 (1)

 

 

Oni su već odavno miljenici medija, i privukli su mnogo pažnje i sa razlogom. U hostelu se osjeti sa koliko su ljubavi i pažnje oni ušli u taj posao. Putujući Bosnom, prepoznali su nedostatak hostela, samim tim i mogućnost stranim putnicima da se zadrže u našoj državi i osjete našu kulturu a po nešto jeftinijim cijenama, pa im je prvobitna ideja bila da otvore hostel u Mostaru, ali ih je nažalost određena zakonska regulativa spriječila, pa su se odlučili za Trebinje.

I sad mogu slobodno reći, da Trebinje treba da bude ponosno sa ovo dvoje stranaca, koji su se lijepo snašli i udomaćili i propričali i naš jezik, jer su ponudili zanimljiv i svakako nesvakidašnji smještaj.

Neću navoditi šta sve nude, jer se nadam da ćete imati priliku nekad da ih posjetitie, a sve ostalo možete pronaći na njihovoj FB stranici i WEB stranici na koju će te sigurno otići, a ja ću samo kroz par fotki  i utisaka da prikažem kako je to meni izgledalo i žao mi je što nisam imala vremena da detaljno isfotkam sve od reda, ali nedostatak vremena je učinio svoje,ili (ne)organizovanost, no u svakom slučaju , klik na fotku za kompletan opis 🙂 👇👇👇👇👇

Ovdje je samo nekoliko fotki, jer ako nastavim da redam, post neću završiti do kraja godine. Teško se može opisati riječima, ali ovaj hostel baš ima dušu. Ja sam se lično oduševila ovim ilustrovanim uputama, ima ih svugdje. iznad česme u kuhinji sa naznakom da je voda pitka, do wc ključaonice, gdje se označava kako zaključati jer nema ključa, ma skroz su zanimljivi i dosjetljivi. Naravno bez ekipe koju sam upoznala na VA, možda taj doživljaj ne bi bio ovakav kakav jeste, i ovim putem im se svima zahvaljujem na lijepom druženju i novom poznanstvu.polakoI još nekoliko bitnih stvari a to su da se nalazi u samom centru grada, da u hostelu ima doručak, i to kakav, Bartek pravi najbolje palčinke, čak bolje i od mene 🙂 , imaju 16 kreveta i dva kupatila. Sve jako uredno i čisto, što je meni jako bitno. Imaju cool šarene ormariće sa ključevima za pohranjivanje vrijednih stvari, imaju zanimljive karte i red vožnje iz Trebina do različitih gradova sa mnogo preporuka gdje, šta i kako posjetiti, i hrpu knjiga. U sezoni morate rezervisati ranije, jer su pretežno uvijek popunjeni 🙂  Hostel je dobio ime po načinu života u Hercegovini. Polako 🙂 A prkosna ptica iz naslova je njihova plišanko, pardon ozbiljan kritičar, koji piše blog o hostelu.

dscn1752-768x432Svakako u Trebinje kad dođete nemojte zaobiči Hercegovačku Gračanicu. Napomenuću da nije bitno koje ste vjere, pogled sa brda Crkvina je očaravajuć.

Pored samog hrama izgrađen je i zvonik, parohijski dvor, vidjela sam da ima i ljetnja bašta, a i prodavnica suvenira i muzej. Od samog prilaza kompleksu, proteže se prekrasno uređen plato, sa raznim sadnicama i ukrasnim zelenim površinama, kao da zdanje nije prekrasno samo za sebe.

A pored svega navedenog mene je zaista očarao mali prijatelj koji je bio jako raspoložen za glupiranje i selfiranje 🙂

1439197966657

 

Nastavak u sljedećem postu…

Umjetnost, sladoled, dobra klopa i svirka… u Trebinju

 

Fotografije: Hostel Polako, Nikolina Banjac

Advertisements

One Comment Add yours

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s