Ovaj septembar miriše posebnije

Kako naviru sjećanja po mirisu vazduha, svaki septembar isti, miriše na pečene paprike i kukuruze. Čuju se motorke i pile. Miriše na ajvar i zrelo grožđe. Presađuje se cvijeće, bazeni se čiste. Mirišu listovi nove knjige. Sjaje se nove cipelice. Jutra su svježa.  Ispijaju se posljednje kafe na terasi.

Sve je to septembar, a ovaj mi posebno miriše.

Uvijek sam voljela početak školske godine. Sjećam se prvog školskog dana, sad više ne znam da li kroz fotografije ili priče, i svoje šarene odjevne kombinacije i bijele velike kragnice. Sjećam se svog drugara u crnoj kožnoj jakni u kojeg se mnoge zaljubiše.

Septembar je uvijek mirisao na novo. Nove izazove, nove lekcije, padove i uspjehe.

I sada isto miriše ali još izazovnije. Miriše na sreću, na novi početak, i nove izazove, nove prepreke i nove uspjehe.

I moje, i naše i njegove.

Sada kreće pustolovina koju smo započeli zajedno dok sam markerom podvlačila renesansne istaknute graditelje i lijepila makete dok je još bio u stomaku. Pustolovina zvana učenje.
Učili smo da padamo i hodamo.
Učili smo kako da supu prospemo i kako da je pojedemo.
Učili smo kako da budemo ljubazni i da se poštujemo.
Učili smo da cijepamo, lijepimo i sastavljamo.
Učili smo da bojimo zidove.
Učili smo kako da hranimo ljubimce.
Učili smo da pričamo i nepričamo.
Naučili smo da vjerujemo.

Sad ga čeka nastavak pustolovine, samo sad sa mirisom brojeva i slova, sa osmjesima novih drugara i osobom uz koju će graditi nove temelje.

Sretno ti bilo prvačiću moj i da u knjizi nađeš spokoj, da se raduješ svemu naučenom.

Neka ti učenje bude igra. Pa ćemo se igrati zajedno.