Da li vam je ovaj logo poznat? Jeste li ga već viđali na rafama marketa?
Pa ako niste, vjerovatno hoćete jer Nana Kaas je već narasla i sada njihov sir možemo kupiti u prodavnicama i jesti u restoranima.
Prije nešto više od godinu dana objavila sam post o njima i sa oduševljenjem čekala svaku objavu i svaku novost. Da ne ostane samo na dopisivanju i mom oduševljenju listajući njihov facebook profil odlučih da posjetim farmu.
Oni se nalaze u malom selu nadomak Banjaluke, koje se zove Jelićka. Ja zapravo nisam imala pojma gdje se to nalazi prije nego što sam odlučila da krenem ali sam se uzdala u google maps i sjećanje na put do sela Slavićka u koje sam išla na vikendicu svoje kolegice.
Vjerujem da se moja pustolovina zvana put do Jelićke zapravo negdje upisala u kartu moje sudbine, jer oslanjajući se na google maps nisam puno dobila, a selo u kojem sam već bila nije tako blizu Jelićkoj. Jelićka i Slavićka bi trebalo da su jedna pored druge, što i jesu samo sam ja pobrkala smijer. 🙂 Ali to ne bi bila avantura da nije bilo ovako kako je bilo.
Prelijepi krajolici, polja, šumarci, seoske kućice i sunce koje prodire kroz oblake i ljubazni seljani svih tih selašaca koje sam obišla fulajući pravi put, odveli su me pravo do zdanja koje sam mislila da nije u našoj državi. Nije dvorac, ako ste pomisili, već uredno ograđen prostor iza kojeg se ništa ne vidi. I znala sam da je to to. Usput sam i prepoznala Dajanu i njenog brata koji su se našli na cesti.
Farma izgleda tajanstveno, upravo zbog te visoke i dugačke ograde i na prvi pogled razočarat će samo one koji vole da vire stalno kod komšije 🙂
Moram priznati da nisam bila na puno farmi, pored mog sela i farme krava u Aleksandrovcu, ovo je prva farma koja mi nije izgledala tako. Od samog prilaza, pa ulaza do štale gdje se nalaze koze, apsolutno sve je tako uredno i čisto da mora ostaviti dobar dojam.
Kozice su toliko simpatične i cool, pa smo napravili i jedan selfi 🙂 Kada sam prvi post pisala o njima, one su bile male i sve je tek započinjalo, a sad je došlo vrijeme i za parenje, što znači da će uskoro stići mali jarići 🙂
Mlijeko se muze ujutro i naveče i odmah ide u proizvodnju, tako da nažalost, nisam bila u mogućnosti da ga probam jer sam tu bila poslijepodne. Za sada se radi proizvodnja sira, ali sljedeći korak je svježi sir, surutka i jogurt.
Da ima dosta posla, govori i činjenica da koze dnevno daju 100l mlijeka. U razgovoru sa Dajanom, rekla mi je da pored svega navedenog imaju u planu i proizvodnju sladoleda. Da dobro ste pročitali, sladoled od kozijeg mlijeka. Zato je vrijedna Dajana išla u Italiju na obuku proizvodnje sladoleda, a ja se nekako od svega radujem baš tom sladoledu 🙂
U prošlom tekstu sam vam predstavila Dajanu, ali Nanu Kaas ne čini samo ona, već i njen brat Dario, kao i podrška njihove porodice. Tim vrijednih ljudi napravilo je brend sa kojim naša država treba da bude ponosna.
Ovo su lijepe stvari o kojima se treba pričati, ove ljude treba podržati i na njih se treba ugledati.
Neke fotografije su preuzete sa stranice Nana Kaas.
mamawalle.wordpress.com 