Selo i osjećaji

Vikend, jutro je osvanulo iskakanjem iz kreveta, brzopletim oblačenjem, pakovanjem pet presvlaka za seku i prsluk za Dodu, i neka igračka. Meni ne treba ništa samo novčanik i telefon. I ključevi. Srčem kafu u hodu, krećemo.  Nisam ja jedna od onih osoba koja svaki slobodan trenutak bježi u prirodu, nisam. Ja podjednako uživam i u…

U šta gledaš, nema tu sramote!

Nebrojno puta sam sebe uhvatila kad odem nekome u goste gledam u kuhinju, pa zavjese, (ne)ispeglan veš, primjetim ima li cvijeća ili nema, uhvatim ja tu i tamo i koju paukovu mrežu… ali ne smeta mi najiskrenije i ne zamjeram već mi smiješno što to gledam. I onda razmišljam koliko je lijepo živjeti opušteno. Pod…

Molim ne trujte djecu prirodnim putem

Da se unaprijed izvinem za psovanje. Ovaj tekst je proizašao kao reakcija na tekst koji je skoro objavljen i koji neću da linkujem jer mu ne želim dizati rejting (ako se to tako kaže u ovom sajber svijetu u trci za jebene lajkove) a tiče se pljuvanja po mamama i metodama na koji one liječe…

Ovaj septembar miriše posebnije

Kako naviru sjećanja po mirisu vazduha, svaki septembar isti, miriše na pečene paprike i kukuruze. Čuju se motorke i pile. Miriše na ajvar i zrelo grožđe. Presađuje se cvijeće, bazeni se čiste. Mirišu listovi nove knjige. Sjaje se nove cipelice. Jutra su svježa.  Ispijaju se posljednje kafe na terasi. Sve je to septembar, a ovaj…

Vrtićka (ig)raja

  Ja nisam išla u vrtić, mene je čuvala baka kao i većinu mojih vršnjaka. Bilo je nas djece dosta u ulici ali ja sam bila jedina djevojčica u društvu vršnjaka. Ali svi smo bili jednaki, lutkica i auta se igrali, od baka se zajedno sakrivali. Bilo nam je super, po čitav dan u dvorištima,…

Znaš ono kad imaš srce u očima?

Odlazak na more sa djedom je podrzumjevao potpunu usmenu pripremu jer mi muž nije dao da to isto pišem, ali sam mu vjerovala da će uraditi sve kako ja kažem. Malo sutra. “Tata znači molim te maži mu kremu stalno da ne izgori, kačket na glavu obavezno, jedan sladoled dnevno, može popiti exotic. Mora dobro…

Da puštam te! Ideš sa djedom na more ☀

Kaže meni mama nekad kad je Dodo imao 3 godine “Pa moraš ga Nacko nekad pustiti, on je već veliki dječak, može da prespava kod bake”, međutim ja nešto nisam bila za to, jer nisam imala potrebu da ga puštam, uvijek je moja sestra tu koja može doći da ga pričuva i prespava kod nas…

Apsurdi u roditeljstvu koje volim

Roditeljstvo je težak i fantastičan posao. Slažemo se da želimo najbolje svojoj djeci i volimo ih neprocijenjivo. Kako je svako djete drugačije, tako su i roditelji. Svi imamo svoj način odgoja, možda po nekom modelu po kojem su nas odgajali, možda po svom, možda smo strožiji, a možda popustljiviji, nekad previše brinemo a nekad premalo….

Rastanak

  Nedelja i jeste, kod mene dan za porodicu, za okupljanje, druženje, prejedanje, ali jesenja nedelja, još kišna i tmurna, i jedan rastanak.   Ništa strašno, ovo je pozitivan rastanak, moja sestra od strica ide u Beograd, ide da studira. Da studira fakultet koji ovdje u Banja Luci nema. Ovo pišem sebi kao podsjetnik za…

Pleme Apaš(č)i i Banja Luka

      Kada sam vidjela event na facebook-u o radionici na kojoj će nam se predstaviti pripadnici indijanskog plemena Apaše, kroz glavu su mi proletili svi oni vestern filmovi, koje ne volim. Volim prirodu, volim Pohahontas ali ne i vestern filmove. A onda sam se sjetila jedne anegdote, naime, kada je moja tetka bila…

Vaskrs u našem domu

  Dok sam bila mala sve pripreme za Vaskrs su radile baka i mama od farbanja jaja, pravljenja torte, kolača, pripreme hrane… moj zadatak je bio da uberem zanimljivih listića trave i da pomognem umotati u čarapu, zajedno tu travku i jaje i pripremim za bojenje u lukovini i koprivama. Zatim kad se jaja skuhaju,…

Kad zubić zaboli

Ko još voli ići zubaru? Ja takvog još nisam upoznala. Da zubar ne bude bauk i da moja djeca nemaju problema sa odlaskom kod istog razmišljala sam još u prvoj trudnoći jer iz mog iskustva i traumatičnih odlazaka kod zubara, dokazuje i to da sam do puberteta “hodala” sa ponekim mlječnim zubom. Sjećam se dobro da…